SKROL

(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)PRVA ODBOJKA U VARVARINU - Prognani slovenci koji su 1941. godine našli utočište u Varvarinu, sa sobom su poneli i varvarincima nepoznatu igru - odbojku. Igralište se nalazilo naspram zgrade sadašnjeg Opštinskog suda i Skupštine opštine.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)NAJSTARIJI FUDBALSKI TIM POSLE DRUGOG SVETSKOG RATA - Najstariji posleratni fudbalski tim potiče iz 1945. godine a sačinjavali su ga: Ćira, Mića Dedinčanin, Miroslav Mikić, Rade Antić, Lane Živić, Mića Radojević, Slobodan Marinković,Mata Jakovljević, Srboljub Marković, Dragoslav Simić i jedan igrač kome ne znamo ime. Igralište se nalazilo iza nekadašnje Pošte.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)MIODRAG MILOJEVIĆ MITA - Zemljoradnik iz sela Parcana, rođen 1905. godine, jedan od najbližih saradnika narodnog heroja Mirka Tomića u nešem kraju, postao je član KPJ neposredno pred rat. Kada je plamen ustanka zahvatio Levač, Mita je bio među prvima. Borio se u sklopu Temnićke čete. Poginuo je u Bosni 1943. godine. Bista ovog poznatog partijskog aktiviste i borca nalazi se u Spomen-parku u Varvarinu.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)MIODRAG IVANOVIĆ VELJKO - Rođen 1926. godine u selo Varvarinu, đak gimnazije u Kruševcu, Miodrag IvanoviĆ Veljko rano je upoznao revolucionarna strujanja u zemlji i pristupio naprednom omladinskom pokretu. Socijalističke ideje širio je u rodnom Temniću, a već 1941. godine stupio je u Rasinski partizanski odred u kome se istakao kao hrabar borac. Po oslobođenju zemlje bio je na mnogim odgovornim dužnostima. Umro je 1961. godine a njegovi Temnićani su, skromno se odužujući Spomen-park u Varvarinu obeležili još jednim monumentom.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)LJUBISAV VASKOVIĆ STARI - Jedan od boraca Temnićke čete je Ljubisav Vasković Stari. Rođen u Svojnovu, 1896. godine. Učesnik je oba svetska rata a u drugom svetskom ratu je od 1941. godine. Nosilac Partizanske spomenice Ljubosav Vesković Stari je za svoje zasluge odlikovan sa više ratnih i mirnodopskih odlikovanja. Umro je 1979. godine. Uspomenu na njega Varvarinci su sačuvali postavljajući mu spomen-poprsje u Spomen-parku u Varvarinu.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)NAJSTARIJA ŠKOLA U TEMNIĆU - Osnovna Škola Dušan Gavrilović u Bačini je osnovana 1843. godine i najstarija je škola u Temniću i okolini. Pohađali su je đaci iz bliže i dalje okoline. U prvo vreme, školu je izdržavao narod i đački roditelji. Radila je u veoma teškim uslovima. Prvu školsku zgradu, škola je dobila 1870. godine u kojoj je radila sve do 1974. godine kada je podignuta nova školska zgrada.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Administrativni i kulturni centar Temnića bila je Bačina sve do 1840, godine, kada je sreska kancelarija preneta u Varvarin.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Orašku crkvu, koju je kralj Milutin podigao 1321. godine u slavu pomirenja sa bratom dragutinom, opustošili su Turci a Srbi u vreme seoba sa sobom u novu zemlju poneli sva znamenja. Obnovio ju je pre I srpskog ustanka veliki serdar Jagodinske nahije, ober knez Jevta Brkić-Kasavić iz Obreža. Pored nje je, posle tragičnog iskušenja sa Turcima u Beogradu 1814. godine, i sam ranjen(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Pre boja na varvarinskom polju, 1810. godine, Hajduk Veljko je posetio manastir u Orašju radi "nekog važnog" dogovora sa starešinom manastira igumanom Rafailom.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Gradsko naselje Varvarin, nekada je nosilo ime Bela Crkva - zbog lepe crkve koju su obnovili knez Miloš Obrenović, pop Stojan Protić iz Varvarina i knez Mileta Radojković iz Donjeg Katuna. Porodična grobnica RadojkoviĆa i danas stoji pored crkve . Inače, lepotu mesta i crkve nije mimoišla ni narodna pesma. U jednoj nenaslovljenoj pesmi staroj preko dve stotine godina, pored ostalog stoji i stih: "Bela crkva dika devojačka. . . ".(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Knez Miloš Obrenović, vratio se u Srbiju posle izgnanstva, 1859. godine. I sam učesnik u bojevima prvog srpskog ustanka, pošao je u obilazak značajnijih mesta. Tako se našao i u Varvarinu gde je jedne neprespavane noći prvi put izrazio kajanje zbog zločina nad Karađorđem sećajući se Varvarinske bitke iz 1810. godine. Sutradan je, kako to kaže M.Pešić u Politici od 08.avgusta 1985. godine, "naredio da se o njegovom trošku podigne crkva u Varvarinu. Spomen na tu bitku i na čoveka koji je njome rukovodio".(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Za vreme austrijske vladavine severnim delovima Srbije od 1718.-1739. godine sačinjeni su statistički podaci u kojima su sačuvana imena naselja u Temniću, i to Bela Crkva (Varvarin), Bačina, Karanovac, Katun, Maskare, Parcane. Pored imena mesta stoje i brojevi domova: Bela Crkva (8), Katun (5), Maskare (8), Bačina (31), Karanovac (8)(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)U povelji iz 146. godine, despot Stefan Lazarević daruje manastirima Tismani i Vodici pored ostalog i tri broda (jedan je Obrež), kao što je 1375. godine učinio njegov otac knez Lazar, u povelji manastiru Ravanici.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)

DR. ŽIVOJIN-ŽIKA S. JANIĆIJEVIĆ (jedan od najobrazovanijih Temnićana)


Dr ŽIVOJIN – ŽIKA S. JANIĆIJEVIĆ            (1877-1966) 



Dr Živojin Janićijević jedan od najobrazovanijih Temnićana i prvih doktoranata zaslužuje opsežniju studiju. Na osnovu kratke objavljene biografije i saznanja dobijenih od njegove rodbine, napisan je ovaj prilog biografiji ovome malo poznatom doktoru pravnih nauka. 

Dr Živojin Janićijević rođen je 6. oktobra 1877. godine, u selu Orašju, kod Varvarina, tadašnji srez Temnić, uzemljoradničkoj porodici, od oca Stanoja i majke Velike, rođene Nikolić.
Stanoje i Velika su se venčali u oraškoj crkvi Sv.Jovana Krstitelja, 14. novembra 1871 godine i u braku su proveli 20 godina, sve do smrti Velike.
Porodica Janićijević doselila se u Orašje nakon II srpskog ustanka. Živojin je imao samo 13,5 godina, kada mu je umrla majka, pa je otac preuzeo potpunu brigu o njemu, a za njega je nastupilo teško vreme borbe za svoju egzistenciju i dalje školovanje, pa se posvetio školi i radu. 
Osnovnu školu je završio u susednoj Bačini, jer tada u Orašju nije bilo škole da bi dalje školovanje nastavio u Beogradu, gde je maturirao gimnaziju 1901. godine.
Nakon završetka gimnazije upisuje studije prava i diplomira na ekonomsko-političkom odseku Pravnog fakulteta, Velike škole u Beogradu, 1905. godine. Po diplomiranju na Pravnom fakultetu u Beogradu, odlazi u Nemačku, gde studira filozofiju na Filozofskom fakultetu univerziteta u Berlinu i provodi tri semestra u periodu od 13.11.1907. do 23.04.1909. godine.Doktorsku disertaciju je odbranio u Nemačkoj, u Vizburgu 20. sepetmbra 1911. godine, pod naslovom „Die Entwiklung der sebischen Handespolitike“.
Za vreme I svetskog rata boravio u Francuskoj, nakon čega dolazi u Kraljevinu Srba , Hrvata i Slovenaca i nastavlja da radi kao sudija u Ohridu a potom i kao sudija Opštinskog suda u Smederevu. Penzionisan je pred početak Drugog svetskog rata. 
Bio je deoničar Smederevske kreditne banke. Oženio se Zorkom, ćerkom Jove Ognjanovića iz Smedereva, sa kojom je izrodio troje dece.

Gubitak dvoje dece, sina Jovana studenta medicine i maloletne ćerke Nadežde, teško ga je pogodilo i ostavilo velike posledice po njega do kraja života, što je verovatno i razlog da nije ostavio pisani rad o svome rodnom selu, koga je voleo, jer je u njemu sagradio velelepnu građevinu, između dva rata, gde je dolazio i odmarao se i koju su meštani nazvali „Žikina vila“, koja je i dalje najlepša porodična kuća u selu i nalazi se na mestu zvanom Prnjavor, gde je nekada i započeo život kao stanovnik sela Orašja . 
Umro je u Smederevu 30. aprila 1966. godine i sahranjen u porodičnoj grobnici Ognjenović.
Ovaj prilog biografiji Dr. Živojina Janićijevića je spomen u znak sećanja na zaboravljenu a tako značajnu ličnost Orašja i Temnića, koji će dati osnova za opsežnijji rad na izradi studije o ovom vrsnom pravniku, čiji doktorski rad još uvek nije preveden sa nemačkog jezika. 


Нема коментара :

Постави коментар