SKROL

(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)PRVA ODBOJKA U VARVARINU - Prognani slovenci koji su 1941. godine našli utočište u Varvarinu, sa sobom su poneli i varvarincima nepoznatu igru - odbojku. Igralište se nalazilo naspram zgrade sadašnjeg Opštinskog suda i Skupštine opštine.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)NAJSTARIJI FUDBALSKI TIM POSLE DRUGOG SVETSKOG RATA - Najstariji posleratni fudbalski tim potiče iz 1945. godine a sačinjavali su ga: Ćira, Mića Dedinčanin, Miroslav Mikić, Rade Antić, Lane Živić, Mića Radojević, Slobodan Marinković,Mata Jakovljević, Srboljub Marković, Dragoslav Simić i jedan igrač kome ne znamo ime. Igralište se nalazilo iza nekadašnje Pošte.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)MIODRAG MILOJEVIĆ MITA - Zemljoradnik iz sela Parcana, rođen 1905. godine, jedan od najbližih saradnika narodnog heroja Mirka Tomića u nešem kraju, postao je član KPJ neposredno pred rat. Kada je plamen ustanka zahvatio Levač, Mita je bio među prvima. Borio se u sklopu Temnićke čete. Poginuo je u Bosni 1943. godine. Bista ovog poznatog partijskog aktiviste i borca nalazi se u Spomen-parku u Varvarinu.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)MIODRAG IVANOVIĆ VELJKO - Rođen 1926. godine u selo Varvarinu, đak gimnazije u Kruševcu, Miodrag IvanoviĆ Veljko rano je upoznao revolucionarna strujanja u zemlji i pristupio naprednom omladinskom pokretu. Socijalističke ideje širio je u rodnom Temniću, a već 1941. godine stupio je u Rasinski partizanski odred u kome se istakao kao hrabar borac. Po oslobođenju zemlje bio je na mnogim odgovornim dužnostima. Umro je 1961. godine a njegovi Temnićani su, skromno se odužujući Spomen-park u Varvarinu obeležili još jednim monumentom.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)LJUBISAV VASKOVIĆ STARI - Jedan od boraca Temnićke čete je Ljubisav Vasković Stari. Rođen u Svojnovu, 1896. godine. Učesnik je oba svetska rata a u drugom svetskom ratu je od 1941. godine. Nosilac Partizanske spomenice Ljubosav Vesković Stari je za svoje zasluge odlikovan sa više ratnih i mirnodopskih odlikovanja. Umro je 1979. godine. Uspomenu na njega Varvarinci su sačuvali postavljajući mu spomen-poprsje u Spomen-parku u Varvarinu.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)NAJSTARIJA ŠKOLA U TEMNIĆU - Osnovna Škola Dušan Gavrilović u Bačini je osnovana 1843. godine i najstarija je škola u Temniću i okolini. Pohađali su je đaci iz bliže i dalje okoline. U prvo vreme, školu je izdržavao narod i đački roditelji. Radila je u veoma teškim uslovima. Prvu školsku zgradu, škola je dobila 1870. godine u kojoj je radila sve do 1974. godine kada je podignuta nova školska zgrada.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Administrativni i kulturni centar Temnića bila je Bačina sve do 1840, godine, kada je sreska kancelarija preneta u Varvarin.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Orašku crkvu, koju je kralj Milutin podigao 1321. godine u slavu pomirenja sa bratom dragutinom, opustošili su Turci a Srbi u vreme seoba sa sobom u novu zemlju poneli sva znamenja. Obnovio ju je pre I srpskog ustanka veliki serdar Jagodinske nahije, ober knez Jevta Brkić-Kasavić iz Obreža. Pored nje je, posle tragičnog iskušenja sa Turcima u Beogradu 1814. godine, i sam ranjen(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Pre boja na varvarinskom polju, 1810. godine, Hajduk Veljko je posetio manastir u Orašju radi "nekog važnog" dogovora sa starešinom manastira igumanom Rafailom.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Gradsko naselje Varvarin, nekada je nosilo ime Bela Crkva - zbog lepe crkve koju su obnovili knez Miloš Obrenović, pop Stojan Protić iz Varvarina i knez Mileta Radojković iz Donjeg Katuna. Porodična grobnica RadojkoviĆa i danas stoji pored crkve . Inače, lepotu mesta i crkve nije mimoišla ni narodna pesma. U jednoj nenaslovljenoj pesmi staroj preko dve stotine godina, pored ostalog stoji i stih: "Bela crkva dika devojačka. . . ".(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Knez Miloš Obrenović, vratio se u Srbiju posle izgnanstva, 1859. godine. I sam učesnik u bojevima prvog srpskog ustanka, pošao je u obilazak značajnijih mesta. Tako se našao i u Varvarinu gde je jedne neprespavane noći prvi put izrazio kajanje zbog zločina nad Karađorđem sećajući se Varvarinske bitke iz 1810. godine. Sutradan je, kako to kaže M.Pešić u Politici od 08.avgusta 1985. godine, "naredio da se o njegovom trošku podigne crkva u Varvarinu. Spomen na tu bitku i na čoveka koji je njome rukovodio".(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Za vreme austrijske vladavine severnim delovima Srbije od 1718.-1739. godine sačinjeni su statistički podaci u kojima su sačuvana imena naselja u Temniću, i to Bela Crkva (Varvarin), Bačina, Karanovac, Katun, Maskare, Parcane. Pored imena mesta stoje i brojevi domova: Bela Crkva (8), Katun (5), Maskare (8), Bačina (31), Karanovac (8)(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)U povelji iz 146. godine, despot Stefan Lazarević daruje manastirima Tismani i Vodici pored ostalog i tri broda (jedan je Obrež), kao što je 1375. godine učinio njegov otac knez Lazar, u povelji manastiru Ravanici.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)

MAJKA ČUVENOG KOLEKCIONARA UMETNIČKIH SLIKA JE IZ VARVARINA

Majka čuvenog kolekcionara umetničkih slika Eriha Šlomovića, čija je sudbina godinama zaokupljala pažnju onih koji su tragali za bogatstvom ove jevrejske porodice, počiva na gradskom groblju u Smederevskoj Palanci O tome se malo zna ili ne želi da se zna, mada je misterija razrešena još pre tridesetak godina.

Na nadgrobnom spomeniku, koga je zub vremena gotovo potpuno uništio, ispod Davidove zvezde jedva se može pročitati: `Ovde leži Roza-Ruža Šlomović, rođena 1890. godine, poginula nesrećnim slučajem 31. XII 1944.g. Spomen podiže snaha Mara`.

Postoje i drugi dokumenti. U protokolu umrlih srpske pravoslavne crkve Svetog Preobraženja u Palanci, za 1944. godinu pod rednim brojem 137 upisano je da je Ruža Šlomović, domaćica iz Varvarina, stradala u Maloj Plani i da je sahranjena na groblju palanačkom. 
Mnogi su nagađali da je Erihova majka izgubila život u železničkoj nesreći kod Velike Plane, ali je pisani trag o tome, posebno mesto gde je sahranjena, dugo ostala misterija. Tako je u zvanične izveštaje uneta samo pretpostavka da počiva negde između Velike i Male Plane.
Nesrećna Jevrejka je zaista bila privremeno sahranjena na poljani blizu mesta tragedije, da bi posle petnaestak dana bila preneta na groblje u Palanci. Otuda precizan podatak nije unet ni u dokumenta o potraživanju dela bogatstva Eriha Šlomovića, zaostalog u Francuskoj.
Ono što nisu mogle da odgonetnu nadležne službe, znala je Ružica Jevtić, penzionerka iz Smederevske Palanke. Nju je posetila gospođa Mara Hercler iz Zemuna tri godine pre svoje smrti, i ispričala joj da je u vozu za Beograd sa Rozom bila i ona, i da su u nesreći stradali i njena dva sina Miroslav i Aleksandar. Ta Zemunka ih je svo troje prenela na palanačko groblje i naručila spomenika kod kamenoresca Andre Rusa.
- Sa tom gospođom sam prvi put posetila grob Roze Šlomović koju sam imala prilike da upoznam ratne 1942. godine. Ugledala sam dva spomenika sa uklesanom Davidovom zvezdom. U jednom grobu počiva Roza, u drugom dvoje dece te gospođe iz Zemuna.
Ružica Jevtić je Eriha Šlomovića i njegovu majku upoznala u selu Bačina kod Varvarina. Tamo su se sklonili od Nemaca, pošto su kao Jevreji proganjani. Izvesno vreme u Bačini su boravili Erihovi otac David i brat Egon, koje su Nemci odveli bez traga.
- Živela sam u susednom mestu Sekurič i doznali smo da u Bačini neka žena prodaje materijale za odeću, pa me je otac poslao da pogledam. Žene koju sam tražila nije bilo, ali me je sačekala jedna naočita gospođa koja je rekla da se zove Ruža. Popričale smo i krenula sam kući. Ispratio me je njen sin. Predstavio se kao Erih i rekao da je studirao u Parizu. Bio je veoma otmen i kulturan mladić.

Dogodilo se da je Ružica bila i jedan od retkih svedoka Erihovog odvođenja iz Bačine. Prizor je videla dok su ga Nemci sprovodili kroz Sekurič. Njena kuća sa voćnjakom nalazila se pored potoka. Ona je skupljala grančice za potpalu. 

- Išao je uzdignute glave između dva Nemca, a putem su ih pratila nemačka kola. Vodili su ga pored potoka, ivicom voćnjaka mog oca. Erih je bio markantna ličnost. Na sebi je imao mantil od platna, ruke su mu bile vezane pozadi. Rekla bih da je bio on. Kada su izašli na put, pridružila im se kolona vozila. Posle dvadesetak minuta, iz pravca kuda su ga odveli, čulo se nekoliko pucnjeva. Ne znam da li su pucali u njega, ali se on više nikada nije pojavio u selu. 
Po pričanju Mare Hercler iz Zemuna koje prenosi Ružica Jevrić, Erih Šlomović je iz Pariza došao u Jugoslaviju 1938. godine. U sefu jedne banke u Parizu ostavio je likovna dela basnoslovne vrednosti, čije je čuvanje platio za četrdeset godina. 

U selo Bačina, kako je rekla Mara Hercler, doneo je 138 umetničkih dela najvećih svetskih majstora. Njegova majka Roza ih je od nemačke pljačke sačuvala tako što je sanduke sa slikama sakrila u jednoj sobi, gde je bio napravljen dupli zid.

ODALA JE “PLAVA PLESAČICA”
Kada se dogodila nesreća kod Velike Plane, gospođa iz Zemuna je legla na sanduke sa slikama i sačuvala ih od pljačke. Odatle je uspela da ih sakrije u jednom podrumu u Beogradu, u nadi da će pronaći Erihove naslednike. Ko zna kada bi bile otkrivene, da se u kolekciji nisu našle dve prelepe slike - `Bela plesačica` i `Plava plesačica`. Kada je Mara Hercler otišla iz Beograda, ponela je `Plavu`. Oni koji su tragali za slikama, pronašli su tu gospođu i iznudili priznanje gde je kolekcija. Morala je da prizna, jer se `Plava plesačica` nalazila na zidu njene sobe.

HRVATI ZNAJU ISTINU
Novinari, slikari i pisci iz Hrvatske odavno znaju istinu o Rozinom grobu. Svojevremeno je TV Zagreb napravila emisiju o Erihu Šlomoviću, sa kadrovima koje je njihova ekipa snimila na groblju u Palanci. Kod nas retko ko pominje ili se seća ovog čuvenog kolekcionara svetske umetnosti - kaže Ružica Jevtić.

Нема коментара :

Постави коментар