SKROL

(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)PRVA ODBOJKA U VARVARINU - Prognani slovenci koji su 1941. godine našli utočište u Varvarinu, sa sobom su poneli i varvarincima nepoznatu igru - odbojku. Igralište se nalazilo naspram zgrade sadašnjeg Opštinskog suda i Skupštine opštine.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)NAJSTARIJI FUDBALSKI TIM POSLE DRUGOG SVETSKOG RATA - Najstariji posleratni fudbalski tim potiče iz 1945. godine a sačinjavali su ga: Ćira, Mića Dedinčanin, Miroslav Mikić, Rade Antić, Lane Živić, Mića Radojević, Slobodan Marinković,Mata Jakovljević, Srboljub Marković, Dragoslav Simić i jedan igrač kome ne znamo ime. Igralište se nalazilo iza nekadašnje Pošte.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)MIODRAG MILOJEVIĆ MITA - Zemljoradnik iz sela Parcana, rođen 1905. godine, jedan od najbližih saradnika narodnog heroja Mirka Tomića u nešem kraju, postao je član KPJ neposredno pred rat. Kada je plamen ustanka zahvatio Levač, Mita je bio među prvima. Borio se u sklopu Temnićke čete. Poginuo je u Bosni 1943. godine. Bista ovog poznatog partijskog aktiviste i borca nalazi se u Spomen-parku u Varvarinu.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)MIODRAG IVANOVIĆ VELJKO - Rođen 1926. godine u selo Varvarinu, đak gimnazije u Kruševcu, Miodrag IvanoviĆ Veljko rano je upoznao revolucionarna strujanja u zemlji i pristupio naprednom omladinskom pokretu. Socijalističke ideje širio je u rodnom Temniću, a već 1941. godine stupio je u Rasinski partizanski odred u kome se istakao kao hrabar borac. Po oslobođenju zemlje bio je na mnogim odgovornim dužnostima. Umro je 1961. godine a njegovi Temnićani su, skromno se odužujući Spomen-park u Varvarinu obeležili još jednim monumentom.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)LJUBISAV VASKOVIĆ STARI - Jedan od boraca Temnićke čete je Ljubisav Vasković Stari. Rođen u Svojnovu, 1896. godine. Učesnik je oba svetska rata a u drugom svetskom ratu je od 1941. godine. Nosilac Partizanske spomenice Ljubosav Vesković Stari je za svoje zasluge odlikovan sa više ratnih i mirnodopskih odlikovanja. Umro je 1979. godine. Uspomenu na njega Varvarinci su sačuvali postavljajući mu spomen-poprsje u Spomen-parku u Varvarinu.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)NAJSTARIJA ŠKOLA U TEMNIĆU - Osnovna Škola Dušan Gavrilović u Bačini je osnovana 1843. godine i najstarija je škola u Temniću i okolini. Pohađali su je đaci iz bliže i dalje okoline. U prvo vreme, školu je izdržavao narod i đački roditelji. Radila je u veoma teškim uslovima. Prvu školsku zgradu, škola je dobila 1870. godine u kojoj je radila sve do 1974. godine kada je podignuta nova školska zgrada.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Administrativni i kulturni centar Temnića bila je Bačina sve do 1840, godine, kada je sreska kancelarija preneta u Varvarin.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Orašku crkvu, koju je kralj Milutin podigao 1321. godine u slavu pomirenja sa bratom dragutinom, opustošili su Turci a Srbi u vreme seoba sa sobom u novu zemlju poneli sva znamenja. Obnovio ju je pre I srpskog ustanka veliki serdar Jagodinske nahije, ober knez Jevta Brkić-Kasavić iz Obreža. Pored nje je, posle tragičnog iskušenja sa Turcima u Beogradu 1814. godine, i sam ranjen(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Pre boja na varvarinskom polju, 1810. godine, Hajduk Veljko je posetio manastir u Orašju radi "nekog važnog" dogovora sa starešinom manastira igumanom Rafailom.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Gradsko naselje Varvarin, nekada je nosilo ime Bela Crkva - zbog lepe crkve koju su obnovili knez Miloš Obrenović, pop Stojan Protić iz Varvarina i knez Mileta Radojković iz Donjeg Katuna. Porodična grobnica RadojkoviĆa i danas stoji pored crkve . Inače, lepotu mesta i crkve nije mimoišla ni narodna pesma. U jednoj nenaslovljenoj pesmi staroj preko dve stotine godina, pored ostalog stoji i stih: "Bela crkva dika devojačka. . . ".(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Knez Miloš Obrenović, vratio se u Srbiju posle izgnanstva, 1859. godine. I sam učesnik u bojevima prvog srpskog ustanka, pošao je u obilazak značajnijih mesta. Tako se našao i u Varvarinu gde je jedne neprespavane noći prvi put izrazio kajanje zbog zločina nad Karađorđem sećajući se Varvarinske bitke iz 1810. godine. Sutradan je, kako to kaže M.Pešić u Politici od 08.avgusta 1985. godine, "naredio da se o njegovom trošku podigne crkva u Varvarinu. Spomen na tu bitku i na čoveka koji je njome rukovodio".(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Za vreme austrijske vladavine severnim delovima Srbije od 1718.-1739. godine sačinjeni su statistički podaci u kojima su sačuvana imena naselja u Temniću, i to Bela Crkva (Varvarin), Bačina, Karanovac, Katun, Maskare, Parcane. Pored imena mesta stoje i brojevi domova: Bela Crkva (8), Katun (5), Maskare (8), Bačina (31), Karanovac (8)(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)U povelji iz 146. godine, despot Stefan Lazarević daruje manastirima Tismani i Vodici pored ostalog i tri broda (jedan je Obrež), kao što je 1375. godine učinio njegov otac knez Lazar, u povelji manastiru Ravanici.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)

ALEKSANDAR VELIKI POREKLOM IZ TEMNIĆA


BIOGRAFIJA ALEKSANDRA VELIKOG

Preci iz Pomoravlja
  Potiče iz antičkoga bratstva koje je naseljavalo prostor Temnića, odnosno obale u gornjem toku Velike Morave.

  Aleksandar Veliki (356-323 p.n.e) bio je najveći osvajač i vojskovođa Staroga sveta. Sin Filipa III i učenik Aristotelov, Aleksandar je ujedno i najveći od careva bogate antičke srpske istorije.
  A da je on zaista srpskog porekla može se videti već kod Plutarha u delu „Slavni likovi antike“, drugi deo, strana 101, izdanje 1990. Beograd, u poglavlju „Preci i roditelji Aleksandrovi“: „Da je Aleksandar po svome poreklu s očeve strane bio Heraklid od loze Karanove“, piše Plutarh.

POTOMAK HERAKLA
  Aleksandar je poreklom iz loze najčuvenijeg junaka antičke mitologije – Herakla(Heraklija), koga su Rimljani kasnije prozvali – Herkules, a koji je bio stvarna istorijska ličnost.
  To nam potvrđuje i čuveni francuski istoričar iz 1. veka Prico de Sent Mari u svom delu “Les Slave Meridionauh, Armand Le Shevalir“, Paris 1674. godine.
On ovde navodi mišljenja starih istoričara i pisaca koji tvrde da je Ilija ili Ilion osnivač Troje, po kome će se srpski prostor na Balkanu kasnije i prozvati Ilirijom, a srpska plemena ilirskim, bio u stvari sin Heraklov, odnosno sin „Boga Serbona“, kako je Herakle prozvan od tadašnjeg sveta.
  „Ovde se ne radi samo o mitologiji jer se iza imena Boga Serbona krije istorijska ličnost - Serbo Makeridov, veliki osvajač i voña drugog pohoda Arijevaca u Aziju oko 1330. godine pre Hrista“, tvrdi  se u delu  “Srbi – narod i rasa“, Beograd, 1998. godine.
Inače, Heraklovo potomstvo je vrlo razgranato. Sam Heraklid potiče od najstarijeg Heraklovog sina Nila, koji izrodi Kleodeja, a ovaj Aristomaha, a ovaj opet rodi Temena. Nužno je dovesti u vezu današnji toponim Temnić sa Temenićima u Pomoravlju.
  To antičko bratstvo po svoj prilici naseljavalo je prostor današnjeg Temnića, odnosno obale u gornjem toku Velike Morave. Iz Rodoslova Heraklida dalje nalazimo da je Temen rodio Karana, osnivača plemena Karana, odnosno Karanovića, iz čije loze i potiče Aleksandar Veliki, car srpski.(Plutarh, str. 313).

  Reč – KARAN - je sanskritskog porekla i znači – ruke, rukotvorci, narod srećne ruke i tako dalje. Da se podsetimo da je stari naziv današnjeg Kraljeva bio – Karanovac, a u Temniću i danas postoji selo – Karanovci. Po svoj prilici pleme Karana u praistoriji živelo je u predelu između Morave i Ibra (Karanovca), znači u susedstvu svojih bliskih rođaka Temenića, što je i logično. Ta geografska bliskost jasno upućuje i na rodovsku bliskost dvaju srpskih antičkih plemena. U nauci je dokazano da su toponimi, i uopšte jezičko nasleđe, vrlo pouzdani putokazi otkrivanja istine, često pouzdaniji od materijalnih dokaza.

Karan(ovići) iz Makedonije
  Kako su se Karani ili Karanovići našli na prostoru današnje Makedonije, iz čijeg će se plemena pojaviti Car sveta? I taj podatak možemo naći kod Plutarha.“ Temen, rodonačelnik Temana,doveo je svoje pleme na prostore današnje Makedonije iz Arga„, kaže Plutarh, na strani 313, već pomenutog dela i izdanja.
  Po svoj prilici, Aleksandar Veliki je znao vrlo dobro prošlost svog naroda i njegovu burnu istoriju, jer došavši na vlast, najpre je završio delo svog oca Filipa, tako što je pokorio grčke teritorije i grad Tebu. A u Tebi rođen je upravo Herakle ili Bog Serbon, predak Aleksandrov.
  Znači, Aleksandar je samo počeo da vraća one teritorije koje su pripadale njegovom narodu u prošlosti, odnosno uspostavljao je staro srpsko carstvo.
Kasnije odlukom da krene put Indije, preko evroazijskog kontintenta, hteo je da opet osvoji teritorije koje su pripadale njegovim slavnim rođacima i „narodu našem najznamenitijem“, kako je sam Aleksandar Veliki zapisao u jednoj darovnici Srbima.

Detinjstvo kod Ilira i Tribala
  Srpsko pleme Tribali su naseljavali centralni deo Srbije i centralno Pomoravlje, a zapadno od njih prostirali su se Iliri.
  Da je Aleksandar Karanović bio emotivno vezan za svoju srpsku postojbinu, svedoči nam i njegova rečenica koju nalazimo kod Plutarha u „Slavnim likovima antike“ na strani 113, gde budući car sveta kaže: „Demostenu koji je mene, dok sam boravio kod Ilira i Tribala, nazivao dečakom. „Iz ovog citata vidimo da je Aleksandar Veliki detinjstvo i ranu mladost proveo upravo i na teritoriji današnjeg Pomoravlja, jer su Tribali, kao što je u nauci apsolvirano, naseljavali centralni deo Srbije i centralno Pomoravlje, a zapadno od njih prostirali su se Iliri, srodni etnos koje su i po mitovima i legendama i po istorijskim činjenicama povezivali isti jezik, isti preci i ista kultura.

Detinjsto u Temniću
  Ako smo utvrdili lokaciju Temnića i Karana, na osnovu filoloških podataka i topografskih podudarnosti antičke i današnje geografije, sličnih ili istovetnih toponima, možemo sa velikom sigurnošću pretpostaviti da je svoje detinjstvo Aleksandar Karanović proveo među svojima u Temniću, odnosno na lokaciji negde između Ibra i obe Morave, jer tu su živeli njegovi rođaci i svojta.
.
.
.

  U čuvenoj ubojnoj konjici Aleksandra Velikog služili su i Pomoravci . O tome Jovan I. Deretić u svojoj knjizi „Srbi-narod i rasa“ kaže:

  „U vojsci Aleksandra Velikog udarna snaga bila je oklopna srbička konjica iz Pomoravlja. Udar srbičke konjice u odlučujućim trenucima borbe bio je probojni gvozd, u čijim prvim redovima se nalazio lično Aleksandar“, piše Deretić.

  Pavel Šafarik, najveći autoritet svoga vremena za praistoriju Srba Slovena kaže:

  „Šest stotina godina posle trojanskog rata, Srbi su opet prekrili ceo Balkan, i u to doba Car Aleksandar Veliki daje im poveljom ogromne zemlje od Jadranskog do Baltičkog mora, za njihovu hrabrost i vernost“, piše Šafarik.

  U delu „Od Indije do Srbije“ Dobroslava Jevđevića, Beograd, 2000. godine, na strani 36. nalazimo još jedan citat koji potvrñuje vezu Aleksandra Velikog sa srpskim plemenima na teritoriji Ilirije, koja je bila približna po svojoj teritorijalnoj rasprostranjenosti bivšoj Jugoslaviji:

„Aleksandar Veliki poklanja srpskim plemenima mnoge zemlje u Srednjoj Evropi i naziva ih velikomoćni, najčuveniji i najznamenitiji naš narod srpski“.

1 коментар :

  1. Поштовани, у блогу "Варварин у речи и слици" (у фази израде) прочитао сам текст "Александар Велики пореклом из Темнића", што сам поздравио. Међутим, изненадио сам се да испод тог текста (знатно скраћеног) нисте потписали име аутора. А он се зове Мирослав Димитријевић, академик,књижевник, историограф Тај текст је објављен у првој књизи његових изабраних дела "Историја Срба старе и нове ере", од 118. до 156.стр.. Издање "Мирослав" Београд, 2014. године.

    ОдговориИзбриши