SKROL

(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)PRVA ODBOJKA U VARVARINU - Prognani slovenci koji su 1941. godine našli utočište u Varvarinu, sa sobom su poneli i varvarincima nepoznatu igru - odbojku. Igralište se nalazilo naspram zgrade sadašnjeg Opštinskog suda i Skupštine opštine.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)NAJSTARIJI FUDBALSKI TIM POSLE DRUGOG SVETSKOG RATA - Najstariji posleratni fudbalski tim potiče iz 1945. godine a sačinjavali su ga: Ćira, Mića Dedinčanin, Miroslav Mikić, Rade Antić, Lane Živić, Mića Radojević, Slobodan Marinković,Mata Jakovljević, Srboljub Marković, Dragoslav Simić i jedan igrač kome ne znamo ime. Igralište se nalazilo iza nekadašnje Pošte.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)MIODRAG MILOJEVIĆ MITA - Zemljoradnik iz sela Parcana, rođen 1905. godine, jedan od najbližih saradnika narodnog heroja Mirka Tomića u nešem kraju, postao je član KPJ neposredno pred rat. Kada je plamen ustanka zahvatio Levač, Mita je bio među prvima. Borio se u sklopu Temnićke čete. Poginuo je u Bosni 1943. godine. Bista ovog poznatog partijskog aktiviste i borca nalazi se u Spomen-parku u Varvarinu.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)MIODRAG IVANOVIĆ VELJKO - Rođen 1926. godine u selo Varvarinu, đak gimnazije u Kruševcu, Miodrag IvanoviĆ Veljko rano je upoznao revolucionarna strujanja u zemlji i pristupio naprednom omladinskom pokretu. Socijalističke ideje širio je u rodnom Temniću, a već 1941. godine stupio je u Rasinski partizanski odred u kome se istakao kao hrabar borac. Po oslobođenju zemlje bio je na mnogim odgovornim dužnostima. Umro je 1961. godine a njegovi Temnićani su, skromno se odužujući Spomen-park u Varvarinu obeležili još jednim monumentom.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)LJUBISAV VASKOVIĆ STARI - Jedan od boraca Temnićke čete je Ljubisav Vasković Stari. Rođen u Svojnovu, 1896. godine. Učesnik je oba svetska rata a u drugom svetskom ratu je od 1941. godine. Nosilac Partizanske spomenice Ljubosav Vesković Stari je za svoje zasluge odlikovan sa više ratnih i mirnodopskih odlikovanja. Umro je 1979. godine. Uspomenu na njega Varvarinci su sačuvali postavljajući mu spomen-poprsje u Spomen-parku u Varvarinu.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)NAJSTARIJA ŠKOLA U TEMNIĆU - Osnovna Škola Dušan Gavrilović u Bačini je osnovana 1843. godine i najstarija je škola u Temniću i okolini. Pohađali su je đaci iz bliže i dalje okoline. U prvo vreme, školu je izdržavao narod i đački roditelji. Radila je u veoma teškim uslovima. Prvu školsku zgradu, škola je dobila 1870. godine u kojoj je radila sve do 1974. godine kada je podignuta nova školska zgrada.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Administrativni i kulturni centar Temnića bila je Bačina sve do 1840, godine, kada je sreska kancelarija preneta u Varvarin.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Orašku crkvu, koju je kralj Milutin podigao 1321. godine u slavu pomirenja sa bratom dragutinom, opustošili su Turci a Srbi u vreme seoba sa sobom u novu zemlju poneli sva znamenja. Obnovio ju je pre I srpskog ustanka veliki serdar Jagodinske nahije, ober knez Jevta Brkić-Kasavić iz Obreža. Pored nje je, posle tragičnog iskušenja sa Turcima u Beogradu 1814. godine, i sam ranjen(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Pre boja na varvarinskom polju, 1810. godine, Hajduk Veljko je posetio manastir u Orašju radi "nekog važnog" dogovora sa starešinom manastira igumanom Rafailom.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Gradsko naselje Varvarin, nekada je nosilo ime Bela Crkva - zbog lepe crkve koju su obnovili knez Miloš Obrenović, pop Stojan Protić iz Varvarina i knez Mileta Radojković iz Donjeg Katuna. Porodična grobnica RadojkoviĆa i danas stoji pored crkve . Inače, lepotu mesta i crkve nije mimoišla ni narodna pesma. U jednoj nenaslovljenoj pesmi staroj preko dve stotine godina, pored ostalog stoji i stih: "Bela crkva dika devojačka. . . ".(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Knez Miloš Obrenović, vratio se u Srbiju posle izgnanstva, 1859. godine. I sam učesnik u bojevima prvog srpskog ustanka, pošao je u obilazak značajnijih mesta. Tako se našao i u Varvarinu gde je jedne neprespavane noći prvi put izrazio kajanje zbog zločina nad Karađorđem sećajući se Varvarinske bitke iz 1810. godine. Sutradan je, kako to kaže M.Pešić u Politici od 08.avgusta 1985. godine, "naredio da se o njegovom trošku podigne crkva u Varvarinu. Spomen na tu bitku i na čoveka koji je njome rukovodio".(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)Za vreme austrijske vladavine severnim delovima Srbije od 1718.-1739. godine sačinjeni su statistički podaci u kojima su sačuvana imena naselja u Temniću, i to Bela Crkva (Varvarin), Bačina, Karanovac, Katun, Maskare, Parcane. Pored imena mesta stoje i brojevi domova: Bela Crkva (8), Katun (5), Maskare (8), Bačina (31), Karanovac (8)(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)U povelji iz 146. godine, despot Stefan Lazarević daruje manastirima Tismani i Vodici pored ostalog i tri broda (jedan je Obrež), kao što je 1375. godine učinio njegov otac knez Lazar, u povelji manastiru Ravanici.(¯`·.¸¸.·´¯`·.¸¸.-> DA SE ZNA <-.¸¸.·´¯`·.¸¸.·´¯)

NIKOLA MANDRDA

  Nikola Mandrda bio je čuveni junak iz Prvog i Drugog Ustanka.
  On je bio veoma lep, krupan, snažan i glasovit čovek. Kad bi on viknuo sav se Juhor tresao, te mu je i gora glas prihvaćala. Turke je strašno mrzeo i ubijao bi ih gde ih je god stigao. Karađorđe ga je veoma uvažavao, a već s Milošem nije dobro stajao. Bio je vrlo samovoljan. Jednom se svadi sa nekom ženom, iz istog sela. oko nekakva kazana, pa je tako jako istuče, da je jedva živa ostala. Žena ode na tužbu Knezu Milošu u Kragujevac. Miloš prati kabadahiju Petra Jovanovića iz Božurnje i još dva pandura, da uhvate Mandrdu i da mu ga vezana dovedu u Kragujevac. 
  Kad panduri dožu u Pajkovac. nažu kmeta Đorđa i zapovede mu da odmah nađe Mandrdu. Đorđe pozove Nikolu i ovaj dođe, uzev najpre tvrdu reč da mu panduri nece ništa učiniti, već da će ga živa odvesti Knezu Milošu. Ali kad se preda oni ga zatvore u kmetovoj kući i stanu ga vezivati. Na ovo izda Nikola u viku i dreku, da se gora prolamala. na što dotrči njegov verni pobratim, Jova Saplak, iz istog mesta, razbije vrata, koja su bila od direka, a ne od dasaka, oslobodi pobratima, pa onda zajedno iseku kabadahiju Petra i oba pandura, a kmet Đorđe im umakne. 
  Posle ovoga Mandrda pobegne u Leskovac, gde je ziveo oko 5 godina. Jednom prilikom ubije tamo nekakva turskog pašu, uzme mu konja s opremom, pa prebegne u Srbiju i dodje u Pajkovac, a odmah sutra-dan uputi se Knezu Milošu. Došavši u Kragujevac, ostavi konja u mehani, a on ode pred dvor, stane na divan, prekrsti ruke i tako ostane da čeka da ga knez primi. 

-A sta ces ti, more? upita ga Miloš s doksata. 
-Ni ja ne znam; ti si me zvao, - odgovori on. 
-A odakle si ti? 
- Ja iz Temnića. 
- E meni nije u znanju da sam koga god od skora zvao iz Temnića, - rekne Miloš. 
- Jesi vala, gospodaru. 
- Pa ima li koliko od kako sam te zvao? 
-Ima pet... 
- Milos se opet promisli, pa ce reći: Činim voliko, po materi te tvojoj, pamćenje me jos dobro služi, ali se ja opet ne secam da sam koga skora zvao iz Temnića. 
- Jesi, gospodaru. 
- A od koga si sela iz Temnića? 
- Ja iz Pajkovac, a ako hoces baš pravo da ti kažem, ja sam Nikola Mandrda. 
- A, ti si, Mandrda. 
- Ja 
- Pa zasto mi pobi pandure, po materi te tvojoj?! 
- Zaslužili su gospodare. 
- Kako to? 
- Nisu održali zadanu reč, a tu se pokazali gori od Turaka, pa onda ispriča sve kako je bilo, pa mu kaže kako je bio u Leskovcu, ubio pašu i oteo mu konja. 

Najzad mu Miloš reče: E, ništa ništa, po materi te tvojoj, Mandrda si bio, Mandrda i ostaješ. Tri moja pandura vrede za pašu i njegova konja, a ti idi i neka ti je prosto od mene i od Boga!



Mandrda se na više mesta bio s Turcima. Tako je sa 30 druga razjurio oko 3000 Turaka na drumu od Ćuprije do Sinjeg Vira. To je svakojako bilo 1813 godine. Ovde su ga Turci ranili u nogu. Drugi put 1815 godine pustio se od Varvarina do Devojačke Stene na Juhoru, te je isekao , pobio i zarobio oko 2000 Turaka. Jednog je Turčina jurio do Debelog Drveta nad Belušićem. 
  Kad su nekoliko puta opkolili oko toga drveta, uhvate se u leđa i zadugo su se tako nosili, dokle Mandrda nekako ne podmetne nogu Turčinu, te ga obali i odmah raspori. Posle je pričao da se u životu nikad više nije uplašio nego tada. 

Mandrda je umeo sam da pravi barut. Na tavanu jedne zgrade uvek je imao po 200 oka osušena baruta. U boju na Varvarinu trosili su i taj njegov barut. Umro je u Kruševcu u dubokoj starosti, ostavivši iza sebe sina Dimitrija, o kome se nista ne zna.

3 коментара :

  1. Ovakav junak Srbije,Sumadije, Temnica, Varvarina i Pajkovca, a da mu nema nikakvog traga, ni Kuce, ni Krsta. Gde mu je bila kuca, koju slavu slavio i mnogo toga jos?

    ОдговориИзбриши
  2. Rodom je iz Sela vlase poljanica okolina vranja ja sam jedan of njegovih potomaka

    ОдговориИзбриши
  3. On je moj deda živeo je iza moje kuce

    ОдговориИзбриши